Prema dosadašnjim istraživanjima, manastir je podignut u XVI, kada se prvi put i pominje, ali prvi pisani pomen pomera izgradnju Sretenja na nekoliko decenija, pa možda i čitav vek unazad. Manastir je u više navrata u prošlosti bio spaljivan i rušen. Obnovljen je u XIX veku, zahvaljujući monahu, a kasnije i vladici Nikiforu Maksimoviću.
Manastir Sretenje ima zidani ikonostas, po čemu se izdvaja od ostalih manastira u Ovčarsko-kablarskoj klisuri. Sačuvano je i nekoliko rukopisnih knjiga, kao i mermerna krstionica i rozeta iz XVII veka i ikona presvete Bogorodice iz XVIII veka.
